BRM 200 km Drava

‘Rezultate’ BRM 200 km Drava možete naći na web stranicama MBK Mura: http://mbk-mura.hr/, fotografije u galeriji (na istima zahvaljujemo Ini Cvitešiću i Siniši Babiću), a u
nastavku izvještaj od našeg stalnog dopisnika.

U prohladno jutro se na startu okupilo zavidnih 65 prijavljenih i jedan naknadno prijavljen randonneur, te nešto neprijavljenih, što je ravno broju biciklista koji su lani odvezli barem jedan Breveto. Poslije uvodnih govora i upozorenja, te podjele priznanja za prošlu godinu, Darko Fojs za najviše prijeđenih homologiranih kilometara i moja malenkost za pomoć kolegama i promociju ove grane biciklizma (nadam se da to nije kao nagrada za životno djelo na zalasku karijere) krenulo se na malo neugodnih 6 stupnjeva prema 72 km udaljenoj prvoj kontrolnoj točci. I onda, kako se ipak realno gledano najlakši BRM može pretvoriti u noćnu moru. Nakon 23 km, puca mi guma, grupa odlazi, Ares ostaje, ja vadim novu rezervnu gumu, a ona šuplja. Zahvaljujem u sebi kolegi koji mi je prodao dvije takve gume, krpam i vanjsku i nutarnju i sa 12 minuta kašnjenja idemo dalje. Važno za  napomenuti: gospodin kasni za grupom 10 min, vozi sam i staje, nudi fleku, pumpu, sve što nam treba, da sam tražio bubreg, vjerujem da bi ga dobio. Dakle, randonneurski duh živi. Dalje se mučimo po vjetru (čitaj, Ares se muči jer moje smjene nas samo usporavaju) i do druge kontrole sustižemo prvu grupu na pizzi. Ares nastavlja sam, a ja idem s prvom grupom, poslije svega i oni su mi prejaki, pa čekam s Robertom Tomeka i Nenada s  ekipom. Tak i tak je Tomislav rekao da mi se treba odužiti za Senj lani kada smo ga dovukli  do Sv. Nedelje. Svejedno im se moram zahvaliti i za smjene i za čekanje. Na cilju pizza i piva, netko je na čevapima, sve sama makrobiotika. Čekamo Željka, drago nam je što se prijavio i startao. Vjerujem da će doći i u Istru. Kada sve rezimiram, lijepa vožnja, nigdje nema savršenog asfalta i idealnih vremenskih uvjeta, mi smo sasvim dobro prošli i bilo je dovoljno različitih grupica da se skoro svatko mogao uklopiti.

I ove godine je bilo učesnika koji nisu znali na što dolaze, Breveto nije utrka, ali nije ni biciklijada od 30-40 km.  Šteta što neki nisu završili u zadanom vremenu, ali bitna je volja. Još jednom čestitke svima, pogotovo damama i Željku. Sada sam pročitao komentar Tomice, sve je OK, ali zašto „vidimo se na jesen“ a ne za tri tjedna u Istri…

Ino Cvitešić

Ovaj unos je objavljen u Novosti. Bookmarkirajte stalnu vezu.