by Ino Cvitešić
Obećao sam Mađarima pratnju i kulturno-povijesno predavanje, pa sam ih tako i dočekao i ispratio. Prije toga sam obnovio znanja iz povijesti Jozefine, Tounja i Ogulina, a trasa mi je poznata, domaća. Srećom, vrijeme je bilo skoro idealno, ako zanemarimo vjetar, nije bilo prehladno i ono najvažnije, bez kapi kiše. Na startu kava i krafna, uvodna riječ i start.
Okupila se zavidna brojka od tridesetak što poznatih što novih biciklista koji su laganim tempom krenuli put Rakovog potoka. Ovaj puta se nismo zapričali i produžili ravno kao na 300, nego poštujući road book preko Jagnjić Dola i semafora krenuli smo prema Pisarovini. Moje društvo je čvrsto držalo začelje, a kod prvih hupsera se počela pokazivati poznata mana ležećih bicikala, a i lošija forma Csabe koji je do prije desetak dana osjećao posljedice kiše sa mađarskih 1000. Pošto Akos sakuplja slike sakralnih objekata, često smo se zaustavljali i tako do Pisarovine i prve kontrole. Akoš se naravno vratio do crkve i poslikao ju. Do Karlovca su uživali, a kod mene doma su pojeli štrudl od višanja i popili čaj. Poslije toga stari centar, Sveta trojica, crkva Sv. Nikole, spomenik stradalima od kuge, i lagano prema Tounju i vjetru. Na mostu slikanje, gledanje riba i razgovor sa francuskim i talijanskim restauratorima. Nikako im nije bilo jasno zašto su dva mosta jedan iznad drugoga.
Proučili smo i ponudu gljiva i sireva, a poslije zelja i krumpira stigli smo do druge kontrole i kave. Naravno nismo zaboravili Đulin ponor, priču o Zuleiki, poplavi i Ivani Brlić Mažuranić, priču o kraljeviću Marku koji leži mrtav ispod Kleka, pa mu se vide obrisi glave nogu i još ponečega.
Neki su imali reginin sindrom, a mi smo imali sindrom time-limta. U Ogulinu sam zaključio da se previše razvlačimo pa sam ih morao malo potjerati i objasniti Akošu da nam Gomirje sa najzapadnijim manastirom nije baš uz put i da bi Csabi uspon teško pao. Penjući se prema Vrbovskom sustigao nas je slovenski randonneur koji je krenuo iz Črnomlja, ali je kasnio u Sv. Nedelju pa je preko Karlovca odlučio napraviti krug. Od Vrbovskog ja Csaba došao na svoje, pustio se nizbrdo a ja sam u zavjetrini morao dobro pedalirati ne bi li ga pratio. Sva sreća da je poslije kontrole malo valovitiji teren pa ga je to usporilo. Tako smo češće sretali i Janoša koji je bio malo ispred, malo iza.
U Karlovcu još obilazak kazališta, Prve ženske Gimnazije, Žitne kuće, miljokaza i na Petrolu pauza za čekanje Janoša i onda niz vjetar ka cilju. Na semaforu u Rakovom Potoku smo se razdvojili pa smo Akos i ja imali mali kronometar za finale i onda lijepa scena, kafić pun biciklista.
Lijepo je doći s prvima, ali i ovo je bilo dobro, onako više turistički, izletnički i s takvim dočekom. Malo su me boljele ruke od tolikog engleskog, ali se nadam da se ekipi, ne samo mađarskoj, breveto dopao i da smo dobili još kojeg zagriženog randonneura (icu). E da, čestitke dami koja se odvažila na ovakav način provesti vikend. I pretpostavljam da joj neće biti zadnji ovakav, biciklistički vikend.
Što još reći, ako ne prije, vidimo se u Čakovcu!!!
