Rezultati BRM 200 km Sveta Nedelja 2

 

Ime i prezime

Vrijeme vožnje

1

Nenad Ciglar

9:15

2

Damir Ćurić

12:30

3

Boris Mišćin

9:30

4

Josip Dikon

12:30

5

Siniša Babić

9:40

6

Goran Zec

13:25

7

Ares Buršić

9:15

8

Tomislav Božić

9:15

9

Boris Končar

10:05

10

Željko Pale

12:35

11

Tomislav Buturajac

11:15

12

Nikola Prprović

DNS

13

Darko Fojs

9:15

14

Antun Kolar

10:05

15

Tomislav Drvoderić

10:05

16

Krešimir Kljajo

12:30

17

Kornél Boros

9:50

18

Kristijana Pavlic

9:15

19

Darko Pavlic

9:15

20

Darko Sinko

9:15

21

Tihomir Šaško

10:05

22

Zdenko Grgurić

DNS

23

Alen Čižmek

9:15

24

Anton Juretić

9:15

25

Danijel Ojvan

9:15

26

Tomislav Malešević

10:05

27

Natko Švarc

9:15

 

Randonneurima nije cilj isključivo sabiranje velikih kilometraža nego i putovanje, te upoznavanje novih krajeva. Prvi svetonedeljski dvjesto kilometarski brevet maraton u 2013. godini ponudio je upravo takvo nešto. Dnevni prolazak kroz Žumberak, vrludanje dolinom Kupe i granicom Korduna i Banije te jahanje “hupsera” Vukomeričkih Gorica.

Za brevet maraton koji ne kreće iz Čakovca skupilo se zavidnih dvadeset i sedam predprijava. Nakon jedne odjave zbog bolesti putem elektronske pošte i odustajanja od nastupa drugog brevet majstora zbog “muskulfibera” nastalih prilikom poljoprivrednih radova na 230 km dug put zaputila se jedna biciklistkinja, te dvadeset i četvorica biciklista. Zadana trasa do prve kontrolne točke u Ozlju vodila je iz Sv. Nedelje kroz Samobor, Breganu, Stojdragu, Poklek, Budinjak, Hartje, Kostanjevac i Krašić. Nakon prolaska dolinom i kanjonom potoka Bregane gdje je temperatura uvijek par stupnjeva niža nego u okolici slijedio je uspon cestom jako oštećenog asfaltnog pokrova. Vožnju do Budinjaka krasio je povremeni lijepi pogled na dolinu Save u Sloveniji, te pejzaž svježe zazelenjene žumberačke visoravni, sav pjegav od bijelih odora procvalih šljiva i trešanja. Žumberačko doviđenja odzdravila je zelena Kupčina koja je poslije Kostanjevca pratila cestu i podvlačila se pod mostove.

Biciklističkih izletnika na cestama od Žumberka prema Karlovcu nije nedostajalo. Odbor za doček i ispraćaj iz Ozlja činio je naš karlovački as, Ino Cvitešić, koji se nakon operacije koljena i dugog oporavka vinuo na sic i malo žešće zaokrenuo pedale na povratku prema Karlovcu. Da prolaz kroz Tušilović po prometnici D1 ne bi bio dosadan, truda si je dao Alen Moše, koji je k’o policajac na motociklu biciklom obilazio par kilometara ceste i ispraćao skupinu po skupinu maratonaca na putu prema Vojniću, Vrginmostu i Topuskom. S posljednjom većom grupom primio se “ruku pod ruku” i odvezao blagi trening do Vojnića. Nije nastupio na cijelom brevetu zbog nedavnog zarađene ozljede.

Kupa se od Ozlja do Karlovca bezrezervno zelenila, kao i Mrežnica i Korana uzvodno od njega. Po geografskom podnevu koje se kod nas bilježi u 13:00 postalo je toplo premda je sunce povremeno bilo skriveno iza oblaka, a umjereni zapadni vjetar stalno držao zamah.

Većina maratonaca startala je u zakazanih 8:00, a radi jedne probušene gume troje brzih vozača i autor ovih redaka krenuli su za njima 30′ kasnije. Pojavio se “lajtmotiv” dostizanja glavne grupe koja je u prvih 140 km, kako se kasnije ispostavilo, uglavnom zadržala svoju kompaktnost i malo je bilo onih koji su otpali iz nje. Pohvalno iz razloga druženja i međusobnog pomaganja tijekom vožnje. U ovo četvoro na začelju, troje brzih malo je zauzdalo svoje “pobješnjele konje” i dozvolilo četvrtom da ih prati kako bi u kvartetu ili, ponekad u sekstetu s gostujućim biciklistima, lovilo one koje su krenuli na vrijeme. Cilj je donekle ostvaren u Topuskom kada smo zajedno zasjeli u hladu ‘caffe’ bara “Opatovina” gdje je bila označena druga kontrolna točka.

Do Pokupskog i treće kontrole lovačka jurnjava je silom prilika nastavljena. Prva grupa je prije izjela svoje sendviče i kekse, ispila kave, cole i poneko pivo te “zapalila” dalje. U nastavku trebalo se vratiti na cestu Vrginmost – Glina u pravcu Gline i nakon sedam, osam kilometara skrenuti lijevo, prema Gornjem Viduševcu, Gornjem i Donjem Taborištu, pa po četvrti puta prijeći Kupu preko mosta kod Pokupskog. Umornih je bilo sve više jer gruba slika visinskog profila ne prikazuje desetke kratkih spustova i uspona kojima se protežu ceste u banijskim brdima. Pisac je zbog brze vožnje i nepravilno dozirane prehrane, nem’reš uredno jesti i piti ako stalno hvataš zadnji kotač prethodnikovog bicikla, po prvi puta nakon 2010. na brevetu zaradio porciju grčeva. Bez zle krvi, sve je to škola i jedno lijepo iskustvo ili prepakirana Nietzscheova izreka “što nas ne ubije samo nas ojača”.

Iz Pokupskog smo ispraćeni svirkom harmonikaša i pjesmom njegovog društva nakon nedjeljne gozbe. Od tamo prema Jamničkoj Kiselici, pa kroz Jamničku Veliku, Bratinu, Kupinec, Kupinečki Kraljevec, Horvate, Rakov potok i Malu Goricu do cilja u Sv. Nedelji brzi su nastavili brzo, a grupa umornih se više posvetila rijetkoj ugostiteljskoj ponudi tog kraja posjetivši usput dvije gostionice. Jednu u Pisarovini, a drugu u Bratini. Rekli su na cilju da su konobarice zgodne. ‘Ko ne vjeruje nek’ provjeri.

Usprkos jednom padu i oguljenim koljenima, trima, što probušenim, što razrezanim gumama, odmaranja u hladu jorgovana i rijetkim lutanjima u traženju pravog puta svi sudionici su završili maraton u zadanom vremenu. Iskrene čestitke svima, a ponajviše Kristijani Pavlic, koja se kao jedina sudionica provezla maratonom i među prvima ga završila. Isto tako, posebna pohvala gospodinu Borisu Mišćinu, najstarijem sudioniku, kojem “šestica kolo vodi” na rođendanskoj torti, a drži zavjetrinu ili “firung” po purgerski, duplo mlađima od sebe.

Vidimo se 18. svibnja na putu do Senja i natrag.

Siniša Babić

Ovaj unos je objavljen u Novosti. Bookmarkirajte stalnu vezu.