Izvještaj s vožnje BRM 200 Skradin 2014.

19.7.u 7:30 pred parkiralištem u Skradinu su bili svi koji su se odlučili startati. Čekali da se odrade formalnosti i krenu na djelomično ili potpuno nepoznatu rutu. Nakon kratkog upoznavanja i dogovora da ćemo se potruditi kao grupa završiti izazov u zadanom roku, u 8:00 krenuli prema prvoj kontrolnoj točci.

Znali smo da nam meteorološki uvjeti neće biti saveznici. Od najavljene bure, vrućine, popodnevnog maestrala i mogućnosti kišice meteorolozi su pogodili sve osim – za razliku od početka sezone – očekivane kišice.

Već jutarnja temperatura i bura su prilično usporile malu kolonu biciklista. Trasiranje rute sam radio automobilom i brzo mi je postalo jasno da su usponi doživljeni kao lagani postati u kombinaciji s vremenskim uvjetima ipak „izazovni“.

Do prve KT smo vozili zajedno. Nakon stanke (kava, rafioli) smo krenuli dalje. Neno i ja smo vozili svoj tempo, a kolege iz Zadra su se isto držali zajedno. Voda je brzo nestajala, znakovi nelagode su se množile. Dok smo čekali zadarske kolege na 2. KT (B.P. INA) nagovarali smo peračice stakla da malo prošire ponudu na masiranje bolnih leđa i vrata i to po pravim tržišnim uvjetima! Nije išlo… Tako, nakon što smo se okupili, malo odmorili i obnovili zalihe tekućina, krenuli prema Vrelu Cetine.

Odmah po izlazu iz Knina krenula je uzbrdica. Brzo se pokazalo tko i kako trpi vrućinu, uspon i vjetar (koji je čak bio u tom trenutku osvježavajući) u prsa. Stvorila se „kolona“ od 5 biciklista dužine nekoliko kilometara. Na 3. KT gdje nas je čekala voda i banane, zadnji pristigli su došli skoro zatvaranjem kontrolne točke. Voda Cetine je bila mrzla i osvježavajuća no Nenad i ja smo šutke konstatirali da moramo krenuti dalje – ne čekajući ostatak ekipe – ako želimo na miru stizati na kontrolne točke. Tako je i bilo!

Do 4. KT smo uz solidan asfalt i kratkih oštrih uspona savladali 8km makadama. Cesta je bila u boljem stanju nego u proljeće i prilično dobro smo napredovali. Bez ikakvih poteškoća smo stigli do 4. KT – brana Hidroelektrane Peruča. Uzeli smo vodu, pojeli banane i odmah sam počeo puntati Nenada da idemo dalje do Vrlike gdje ćemo napraviti kratku pauzu prije pravog uspona. Tako je i bilo… Usput smo dobili informaciju da su vrućina i makadam uzeli danak. Jedan kolega iz Zadra je odustao. Na 4. KT je utovario opremu u „vozilo podrške“ i vožnju je nakon toga pratio iz klimatiziranog automobila.

Uspon iz Vrlike smo odradili uz olakšane vremenske uvjete. Naišli su oblaci, malo pala temperatura. No, nakon 150km prženja na Suncu uspon koja na dijelovima prelazila 10% nije bio lagan zalogaj! Nagrada za uspješan uspon je bio pogled…

S vrha, sve do Roškog Slapa skoro neprekidan spust ili ravan teren. Nakon Roškog Slapa još 3 +1 km uspona i stigli smo na cilj. Božidar i Neven su stigli unutar zadanog vremenskog roka do predzadnje kontrolne točke, no bilo je jasno da na cilj neće stići na vrijeme. Unatoč tomu krenuli su dalje hrabro završiti rutu no radi mraka/sigurnosti na cesti su bili primorani 15-ak km prije cilja odustati.

Bravo svima koji su se usudili krenuti! Čestitke i onima koji su odradili „samo“ 100-ak ili 200-ak km pod pekom!

Slijedeće godine ćemo možda ipak birati manje dobre vremenske uvjete za ovu rutu!? No makadam ostaje…

Ovaj unos je objavljen u Novosti. Bookmarkirajte stalnu vezu.