Nakon odvoženog Banjalučkog breveta sinula nam je ideja za organiziranje 1. breveta u Lipiku. Kontaktirali smo organizaciju Randonneurs Croatie od koje smo dobili vrlo precizne naputke što je potrebno za organizaciju takvog događaja. Krug od 204,9 km odavno smo znali i želja nam je bila da što više biciklista provedemo ovim prelijepim krajolicima. Smatrali smo da bi bilo odlično zaprimiti petnaestak prijava, ali ugodno su nas iznenadile 44 prijave.
Subota je, 25.04.2015. Lipik je okupan suncem, temperatura je 11°C. Nakon završenih prijava na startu u 8:00 su dvije biciklistice i 40 biciklista. Riječima dobrodošlice i podrške pozdravio nas je gradonačelnik Lipika i vožnja je krenula uz policijsku pratnju koja nas je predvodila dobrih 30 km i osiguravala nam siguran put.
Vozili smo u grupi 10-tak km, ali pošto se radilo o konstantnom i blagom usponu, do Bučja se grupa podijelila u nekoliko manjih. Nas 15-tak smo do prve kontrolne točke doslovno doletjeli; čak je i komentar policije bio: ‘Oni su vozili brzo, zapravo oni su vozili jako brzo!’ Bila je to vožnja šumom i kutjevačkim vinogorjem duga 72,7 km i s ukupnim usponima od 600 m. Nakon kratakog odmora i okrijepe u Kolijevci graševine u Kutjevu uslijedilo je 11 km uspona kroz Geopark Papuk prema vidikovcu Petrov vrh s kojeg je predivan pogled na Panonski bazen čak i preko Mađarske granice. Spustili smo se u Orahovicu, a do 2. kontrolne točke vodila nas 42 km duga podravska magistrala. Inače tu zna biti puno vjetra, ali za divno čudo ovaj put ga nije bilo. Ponegdje su se osjetili naleti vjetra što nije spriječilo sedmoricu veličanstvenih i nas četiri Titana da vozimo brzinama oko 40 km/h.
Druga kontrolna točka BP Cabuna bila je na 132. km gdje smo odmorili i dopunili zalihe. Ostalo nam je oko 7 km podravske magistrale nakon koje smo se odvojili prema Đulovcu i nastavili put Daruvara vožnjom neprometnom cestom i lijepom prirodom s 400 m uspona. Uskoro stižemo i u Daruvar na 3. kontrolnu točku. 180,7 km je već u nogama i do cilja su samo 24 km s 300 m visinske razlike koja su savladana bez problema.
Oni najbrži, izvezli su krug za 7 sati i 39 minuta, dok je onim sporijima bilo potrebno 12 sati i 5 minuta. Od 42 randonera na startu, vožnju u zadanom roku završilo je njih 41, a 1 biciklist je bio prisiljen odustati na 120. km zbog grčeva u mišićima. Određeni biciklisti imali su i manjih tehničkih problema, ali uz pomoć najiskusnijeg bicikliste Željka Alavanje (1948.) svi problemi (krpanje gume, centriranje kotača, popravak kočnice, pogona, …) su uspješno riješeni.
Po dolasku na cilj u Restoranu Nada za sve bicikliste osigurali smo juhu i jelo po izboru. Tko je htio mogao je i na kupanje u bazen s termomineralnom vodom u Toplicama Lipik do kojih su ih otpratile naše hostese. Na bazenima je bilo dosta mladih Francuskinja i pojedincima je bilo žao što ne znaju francuski, ali šta je tu je (Francuskinje nismo organizirali, same su došle).
Zahvaljujemo se: Gradu Lipiku i TZ grada Lipik na pokroviteljstvu, gradonačelniku Lipika, BK Titan na podršci, hostesama, a posebno svim prijavljenima jer bez vas svega ovog ne bi ni bilo.
Stižu nam i emailovi zahvale i svi se nadaju da će breveto u Lipiku biti i dogodine. Ako budemo živi i zdravi bit će. Rutu već imamo u glavi (ima brda, ravnica, spusteva, parkova prirode, …).
I što reći na kraju nego: ‘Vidimo se dogodine!’
Tomislav Nuić i Nikola Sudar
