Sinoć, u već pomalo kasni sat, nazvao me Ares s molbom da napišem nešto o Matiji i za Matiju. Nije bio problem u poznom dijelu dana. I ovako i onako nije mi htio san na oči, jer desetine pitanja bez odgovora preskakale su kroz moj um ne dajući mi mira. Sva su počinjala s kako, zašto i zbog čega…
Napisati nešto?! Jedno je pisati o slavljenju života, a drugo je kada treba cjelovito izraziti iznenadan gubitak tla pod nogama. A to se nekima od nas, kome više, a kome manje, s nenadanim odlaskom Matije koji je uvijek bio spreman za dobru zabavu, zapravo dogodilo.
Naš Matija Kovačević bio je po mnogočemu osebujan lik. Često puta sam se od srca nasmijao njegovim komentarima na društvenim mrežama ili duhovitim prijedlozima prilikom dugih biciklističkih vožnji. S druge strane, više puta sam poželio da ga nategnem za uši zbog njegovih „lako ćemo“ priprema za maratone i načina vožnje.
Pojavio se Matija u našem randonneurskom svijetu 2016. godine. U svojoj prvoj sezoni hrabro je odradio osam nastupa i završivši niz breveta od 200, 300, 400 i 600 km, zaradio svoju prvu od četiri titule Super Randonneura. Kuriozitet je da je on bio jedini hrvatski vozač s tom titulom 2016. godine.
600 km je odradio krajem kolovoza u istočnoj Srbiji na brevet maratonu slikovitog naziva „Užička republika“. Sjećam se njegovih komentara o tome kako mu je bilo tamo i, naravno, kako se gubio po lokalnim cestama zbog slabe orijentacije i na kraju kako je u „zeitnotu“ zahvaljujući Negomiru Gajinovu iz Novog Sada uspio doći na cilj.
Iste godine završio je i HARD CRO utrku.
U pet sezona skupio je više od četrdeset uspješnih nastupa na brevet maratonima.
2019. na SloUltra, utrci na 24 sata sa zavjetrinom u susjednoj Sloveniji, upisao je vrijednih 726 km, hrvatski rekord.
Posljednji put sam se s njime čuo u ponedjeljak. Poslao mi je poruku s molbom da „bacim oko“ na internetsku stranicu njegovog poslovnog projekta „RideMedjimurje“. To sam učinio i poslije smo telefonski razgovarali o mogućim poboljšanjima i nekim dodatnim idejama koje bi se mogle ukomponirati u cijelu ponudu.
Naravno, nisam ni sanjao da bi tô mogao biti naš posljednji razgovor…
Matija, što da ti još kažem?
Naš kuharski duel će pričekati neko drugo vrijeme i mjesto …
Premda si sad u carstvu sjena pokušaj koji puta doći na sunce.
Sačekaj nas na nekom prijevoju ili usred noći na praznom raskršću i šapni nam, molim te, gdje su ceste suhe i u kojem smjeru ćemo imati vjetar u leđa.
U Zagrebu, 5. veljače 2021.
Siniša Babić
