Već na početku prilikom planiranja i prijave trase javili su se neki problemi oko rasporeda kontrolnih točaka zbog radnog vremena objekata ili radova na cesti kojom prolazi naša ruta. No Ares je uspio sve posložiti i prijaviti ekipu.Tjedan dana pred start još i gubimo jednog člana tima. Alen Moše je nesretno pao na treningu i obnovio staru i nedovoljno zaliječenu ozljedu…
Startamo u subotu u 8:00 s najrandonerskijeg trga u Hrvatskoj, onog u Sv.Nedelji. Ekipu činimo Ares, Darko, Bojan i ja. Pre-ride caffe je došao platiti Ervin, pa usput komentiramo bicikle i opremu. Ares je ponio najviše opreme, mi ostali zagovaramo minimalistički pristup, a Ervin estetiku. Slikamo se i startamo. Trasa nas vodi prema Zagrebu, pa zaobilazimo Sljeme,kroz Oroslavje, Zlatar Bistricu i Novi Marof. Ovo je bio najbrdovitiji dio našeg puta. Nakon Ludbrega vozimo prema Koprivnici gdje se pred nama otvara ravna Podravina, a zatim i Slavonija. Povremeno stajemo da dopunimo zalihe vode i hrane. Vozimo duge smjene. Preduge. Vjetra ima dosta. Uvijek puše iz Murphyjevog smjera. Pune su mi ga oči. Zrak je pravi domaći, podravsko-slavonski, proljetni, pun peludi i alergena. Umjesto razgovora šmrcamo. Temperatura je porasla na 20 stupnjeva, sunčano je.
Podravska magistrala može se ponositi stvarno dobrim stanjem asfaltne podloge. Neki dijelovi su tako ravni, bez zavoja i hupsera, da to deprimirujuće djeluje na ekipu. Ove ravnice su inače smrt za rasnog brdaša kakav je naš Bojan. Negdje oko Našica od silne ravnine dobiva grč u želucu. Šalimo se da je to ravničarska bolest. Poslije Našica vožnja postaje razgibanija. Cesta se malo penje, pa spušta, poneki zavoj, pojavljuje se loš asfalt. Pomalo smo nestrpljivi i zbrajamo kilometre koji nam fale do Osijeka.
Naselja kroz koja prolazimo odišu životom, napokon je lijepo vrijeme, ima puno ljudi na ulicama, uređuju dvorišta. Tu i tamo zamiriše roštilj ili čobanac. U Osijeku smo oko pola osam navečer. Do kontrole dolazimo vozeći oko 5 km kroz grad. Stižemo pred oveći OMV centar sa shopom i kafićem. Naslanjamo naše mašine na izlog. Zagledam se u prizor.Lanci “sur la plaque” na velikoj šajbi – znači, da smo pošteno jurili. Poziciona svjetla i prednja rasvjeta ostavljena upaljena – znači,ovdje se ne zadržavamo. Zvukovi koje proizvode mjerni uređaji naših mašina – svako malo beep (check speed), beep (check sensor), beep (check ovo, check ono). Terasa je puna, privlačimo znatiželjne. Od kud ste krenuli, kad ste krenuli, tko ste, kud idete? … Nabacujemo reflektirajuće prsluke, mijenjamo leće na naočalama. U žurbi smo, kadli mi Darko izleti s nemoralnom ponudom. Kava? Pogodak! Sjedamo na terasu,u miru pijemo, pa tek onda napuštamo Osijek. Započinje povratak.
Unosimo neke promjene prilikom noćne vožnje. Skratili smo smjene na 5min. Naš prvi cilj su Našice, gdje konačno namjeravamo pojesti neki topli obrok.U Našicama na terasi restorana kraj ceste jedemo pizzu. Temperatura se spustila na 10 stupnjeva. Aresova teza o funkcionalnosti ispred ljepote dolazi do izražaja, kad on počinje na sebe navlačiti slojeve suhe odjeće, gamaše, te rukavice s prstima, a miminimalisti ćemo se lijepo namrznuti na 7 stupnjeva, koliko je ubrzo uslijedilo. Tu uvodimo ključnu promjenu u načinu vožnje. Skraćivanje smjene na dvije minute doprinosi dinamičnosti vožnje i većoj koncentraciji. Smjenu predajem slijedećem točno po isteku dvije minute ili je navlačim nekoliko desetaka sekundi ako treba odraditi hupser ili zaobići neku prepreku, kako bih kolegi predao čistu situaciju. To me održava budnim i usredotočenim. Nakon što smo se podravskom magistralom vratili opet do Koprivnice imamo par kontrola s malim međusobnim razmakom. Stiže zora i situacija se popravlja. Za bijela dana ubrzano rješavamo zadnje kontrole Bartolovec, Prelog i Goričan.
Izračunavamo da u Čakovec nećemo stići u limitu, pa u 7:28 završavamo ovogodišnje izdanje Fleche Slovenia. Zadovoljni smo postignutom kilometražom od 584,6km. Po nas dolazi Matija, suporter iz obitelji Fojs, koji nas vozi u Grad na ceremoniju proglašenja. Tu odmah saznajemo radosnu vijest: uspjeli smo odvoziti najviše kilometara! Slovenski srednjovjekovni dvorac Grad ugostio je slovenske, austrijske i jednu hrvatsku ekipu. Nakon odličnog jela i boravka u ugodnom randonerskom društvu, iz ruku organizatora primamo krasan prijelazni pehar i medalje. Kilometraža od 584,6km je bila dovoljna za prvo mjesto, a ujedno je i postala novi rekord Fleche Slovenia.
Na kraju, obraćam se mojim suputnicima. Momci bila je ovo epska vožnja. S vama bih mogao zavrtit oko svijeta. Hvala!
