Iz pera Alena Čižmeka
Zadnjeg dana u kolovozu je bila na rasporedu još jedna “duga” vožnja ili breveto, u organizaciji Randonneurs Croatie. Najkraća ruta mora imati 200 km ili više, a ruta koja je bila u planu je imala koji km i više, točnije 228,3 km. Iako je ovaj vikend bio na rasporedu XC, ipak sam se odlučio braniti boje GKT Tuškanac kao jedini predstavnik kluba. Okupljanje i polazak je bio u Sv Nedelji u 8 sati. Na startu se okupilo dosta brevetara, tj. više od 30. Krenuli smo prema KT1 i autobusnoj stanici u Pisarovini, a već je poslije starta bilo toplije nego jutarnjih prohladnih 12°C, pa kako je sunce grijalo tako su se i skidali po putu šuškavci, prsluci, navlake na rukama ili nešto treće. Ritam je bio laganiji, oko 30 km/h. Za jedan sat već stižemo u Pisarovinu, štambiljamo kontrolne kartončiće i brzo idemo dalje, skoro svi u jednoj kompaktnoj skupini. Put nas vodi preko Donje Kupčine i Šišljavića do Karlovca. Prosjek je nešto viši, oko 33 km/h, ali nema vjetra, cesta je uglavnom ravna, pričati se može u grupi i nije teško pratiti ritam. Relativno brzo se dolazi u Karlovac, kojim prolazimo i krećemo put Duge Rese i dalje prema Generalskom Stolu i KT2 u Oštarijama. Ritam se malo pojačava kako se ide sve dalje, tako da neki koji su i došli do tuda u grupi lagano otpadaju, jer se hupseri vežu jedan za drugime, a cesta se malo po malo konstantno penje prema gore. Na benzinsku na KT2 dolazi cca nas 10, a prosjek je do tuda ukupno preko 33 km/h, a već je 111 km iza nas (same vožnje cca 3h 24′).
Brzo se pune bidoni sa vodom i raznim izotonicima, ispija se Cola na brzinu uz sendviče koji je skoro svatko ponio sa sobom i kreće se dalje prema Ogulinu. Brzina ne pada, ide se dosta jako prema Vrbovskom, pa se prva grupica koja je krenula sa benzinske opet malo prorjeđuje, na lijepoj cestici koja prolazi kroz šumicu i lagano se penje na najvišu točku rute (525m n/m). Prolazimo Vrbovsko, te se brzo spuštamo na KT3 koja je na Severinu na Kupi, a to je opet benzinska stanica. Dolazi nas 6 u prvoj grupi (4h 25′ vožnje), i to glavni organizator breveta Ares Buršić, neumorni brevetar Darko Fojs, Vedran Trcol i Leo Franko kojima je ovo prvi breveto, Borna Šimić za kojeg nema umora i dalje daje jake smjene, te moja malenkost.
Ponovo se punimo sa tekućinom i hranom, a polako pristižu i neki koji su bili malo iza, tj. Alen Moše, Danijel Ojvan, Dubravko Prohaske i ostali. Ares nas požuruje, pa ne ostajemo predugo i ubrzo krećemo dalje prema Zdihovu, Dugoj Resi i Karlovcu. Uglavnom je na čelu Ares uz pomoć Borne i Darka uz jaki ritam, tako da se grupica koja je krenula sa benzinske opet prorjeđuje, te ostaje opet nas 6. Ritam je jak na momente, noge su već umorne, ali odmora nema. Prosjek je već oko 34 km/h, a 170 km je iza nas. Meni je ritam jak, mogu ga držati u zavjetrini. Na čelo grupe se ne usudim, jer ne mogu davati brze smjene i umor u nogama bi me iscrpio, pa se držim sredine grupe i začelja. Ali vjetar nam ne odmaže, dan je sunčan i savršene temperature (cca 23°C-25°C) za dobru vožnjicu, pa tako brzo dolazimo do Karlovca. Ostaje još stara karlovačka, koja je meni najzahtjevnija, jer je cilj relativno blizu, a ipak daleko. I dalje se ide jako, ritam ne jenjava, a opet nikako da dođemo do Jastrebarskog. Nekako ga ipak prolazimo, te stajemo na 5 min u Plodine da se napune bidoni. Slijede zadnji kilometric, ali i par jačih hupsera kao onaj u Pavučnjaku na koji se jedva penjem zadnjim snagama i voljom. Jedva čekam tablu “Rakov Potok” koja označava skidanje sa glavne ceste i zadnjih 8 km do Sv Nedelje. Zadnje km prelazimo u također jačem ritmu, te dolazimo u Sv Nedelju u 15h 33′. Dobivamo zadnji potpis i žig u evidencijski karton, te ga vraćamo Aresu koji mora sve poslati na verifikaciju u Francusku. Odmaramo i čekamo ostale, te smo sretni da je još jedna “avantura” iza nas … Nekolicina nas je izmjerila ipak više kilometara od 228,3 tj. cca 232 km, a visinske razlike je ispalo nešto više od raspisa tj. 1800 m n/m, uz prosjek od 34,3 km/h (6h 45′ same vožnje) …
Ova ruta je malo modificirana u odnosu na prvi breveto u RH koji se vozio prije 4 godine, tj. 2009 g. kada se krenulo sa brevetima kod nas. Nije jako zahtjevan i pretežak, te bi ga i biciklisti koji imaju u nogama barem 120-150 km mogli završiti bez pretjeranih problema.
Fotografije su u galeriji.
