18. PARIZ BREST PARIZ RANDONNEUR 16. – 21.8.2015

U danima kada su umor i utisci popustili, podočnjaci i ispijenost nestala dobih molbu da stisnem koje slovo o ovom brevetu koji nije najduži ali nosi puno simbola, emocionalnih naboja za randonneure iz cijelog svijeta. Bilo je dovoljno se motati na prijavama, startu i oko ciljne ravnine da se vidi sva sila sudionika i pratećih suputnika razne dobi, spolova, rasa, visine, debljine, pokretljivosti … u pozitivnom naboju. Nadalje … , sve ono što sam mislio da znam o ljudskoj upornosti, velikim dijelom je palo u vodu … . Zašto?

Jedna velika pouka cijelog sudjelovanja na tom dugom putu je da se ikoga, tko se kreće na nekom vozilu gonjenom snagom vlastitih mišića, ne treba podcijeniti. Pretjecao sam tako ili je mene prestizalo raznoliko društvo sastavljeno od sedamdesetogodišnjih žena (baka), invalida koji su vrtjeli rukama ili samo jednom nogom (druga mu je beživotno stajala na pedali), američki afroamerikanac visok manje od šest stopa, a teži od 240 libri, mladići na biciklima pokretanim single speed ili fixed gear pogonima. I nakon pustih kilometara, mnogobrojnih kratkih i pâr dugih uspona, dnevnih vrućina, noćnih hladnoća, jutarnjih magli i kiše, svi su oni stigli na cilj ma kakvu im god virtualnu etiketu gubitnika im nalijepili. Winneri su to bili, a ne loseri … !

Organizacija ovog grandioznog breveta bila je bolja nego prije četiri godine. K’o prvo, znalo se je kada tko starta i nije se trebalo dolaziti puno ranije, gubiti vrijeme i živce. K’o drugo, sve kontrolne točke bile su opremljene spavaonicom, tuševima, WC-ima, prenoćištem, restoranom, servisnom postajom, trgovinom sportskom prehranom i liječničkom službom. Bilo je još nekih mjesta gdje se je moglo za, relativno, male novce nešto pojesti i popiti okrepljujući napitak. Čak se je na startu i zamjenski bicikl mogao pronaći.

Publike i navijača, velikih i malih, nije falilo no bilo ih je malo manje nego 2011. Također se i broj stolova sa besplatnim keksima i napitcima koje ljudi samoinicijativno postavljaju uz cestu, zamjetno smanjio. Ha … , stvari se mijenjaju. Neke na bolje, neke na gore.

Uspjeh hrvatskih vozača ispao je stopostotni. Sva osmorica smo dohvatili cilj. Ares i Alen prilično brzo, Roberto, Kornel i Ino dovoljno brzo dok smo Ivan, Mijo i ja nosili fenjer.

Do novog izdanja PBP-a bit će dovoljno vremena za prepričavanje raznih dogodovština, stjecanje novih vozačkih iskustava i tjelesnih mogućnosti pa ako želite iskusiti sve što nastup na ovom brevetu nosi, krenite. Budete li dovoljno željeli, startat ćete i, na kraju, upisati se na listu onih koji su završili maraton.

Bon voyage et bon route, Siniša Babić

Galerija fotografija

Ovaj unos je objavljen u Novosti. Bookmarkirajte stalnu vezu.