5:05 Ustajem; kiša lupa po staklu, lijeva, pljušti. Nije baš dobar uvod u današnji brevet.
5:34 prvi sms: ‘prehlađen sam, mislim da bum propustil ovaj put’
5:37 prvi mail s otkazivanjem nastupa na brevetu
Zatim još nekoliko otkazivanja, mailom, telefonski… pravi fair-play igrači; svi su budni, ali nebo se otvorilo i ne dopušta niti nos pokazati. Svi se ispričavaju. Nema zamjerke. I sam bih najradije ostao doma.
Uzimam opremu i krećem na mjesto starta, Trg Ante Starčevića, Sveta Nedelja. Tomo je već stigao, čeka na parkingu u autu. Još je mrak, magla i kiša. Film noir par excellence. Putem prema trgu mimoilazimo se s jednim likom u kapuljači. Danijel. Ok. Ipak ćemo startati. Kava. 6:40. Nema nikoga. Napravim krug po trgu. Na svakom uglu pod strehom bicikli. Ekipa se oblači u autima. Zadrani su došli večer ranije. Požega, Čakovec, Zagreb. Zec, naš randoner br. 1, koji uvijek starta i uvijek maksimalno iskoristi dan. Sva četvorica prijavljenih za 300 startaju. I osmorica na 200. Ino zove da je kiša prestala. Prestaje i kod nas. Prva grupa odlazi u 7:05, druga u 7:30, Tomo i ja u 8:00.
Cesta je mokra i skliska. Bez obzira što kiša u taj čas ne pada, mokri smo; u zraku je 1500% vlage. Jaska, Karlovac, Duga Resa. Počinju hupseri, ali vozi se sasvim solidno. Imam nove GP 4000sII i to 23mm; za ovu akciju bile bi bolje ipak neke malo šire gume. Tomo je složio novi bajk, pravi randonerski; gume 55mm slick zadovoljno se kotrljaju, veli da ne osjeti nikakve neravnine na cesti. Dostignemo Zeca i Petra. Zec oduševljeno fotka Tomekov bicikel. Kilometar prije kontrolne točke počne pljusak. U restoran Gradina u Josipdolu dolazim solidno mokar po svim dijelovima tijela. Unutra desetak randonera. Među njima i Ino; uživaju nakon okrepljujućeg i ukusnog objeda (mogli smo birati sarmu ili kotlet u umaku od gljiva). Kroz prozor svi napeto promatraju odojka na ražnju koji se lagano okreće, sav sjajan. Ima prijedloga da se pričeka dok bude pečen, ali nakon cjelosatnog odmora krećemo; četvorica najhrabrijih dalje prema Senju, ostali natrag prema SVN.
Pada jaka kiša. Mokri smo u nekoliko sekundi, iako smo se svi presvukli u sve suho što smo imali. Da ne bi bilo zabune i izbjegavanja sudbine koja nam je za taj dan pala u dar, malo prije pruge u Josipdolu auto me zalije propisno i temeljito, a sve što je slijedilo bilo je čisti užitak; 120 kilometara po kiši koja je na trenutke doslovno lupala u prsa do boli, nevjerojatna lakoća kojom su kotači klizili vodenom podlogom, radost što ipak nije bilo ledeno nego samo malo neugodno prohladno, ali realno, s obzirom na nevjerojatno uporno pljuštanje tijekom cijeloga popodneva, sve je bilo podnošljivo. Ne treba biti veliki prorok da bi se pogodio daljnji razvoj događaja; kad smo došli u Svetu Nedelju, kiša je prestala.
Svi koji su startali na 200 završili su uspješno. Ekipa s 300 nije bila te sreće. Kiša na Kapeli i u Jezeranama bila je znatno nemilosrdnija, osim što je bila mokra (kao i naša), ova je bila još i ledena. Od četvorice na startu, završio je samo Mario Igrec, s vremenom 19:30. Unatoč svemu, komentari na fb bili su pozitivni i pohvalni; svi se slažu da je ovaj 200/300 km SVN classic bio jedan pravi brevet, baš onakav kakav može i treba biti. A to malo kiše, to je već iza nas i čekamo nove izazove. (E. Š.)
