Mjesečna arhiva: travanj 2014.

Najava BRM 200 km Tudum brevet 2014.

Pozivamo vas da u subotu 3. svibnja, od 8 sati ujutro iz Svete Nedelje, vašim biciklima savladate 205 kilometara u dužinu i 1700 metara u visinu na Tudum brevetu 2014.

Kružna staza vodit će vas u Hrvatsko Zagorje kako bi po južnim obroncima Ivanščice i Strahinščice, po rijetko voženim cestama, izbliza vidjeli Zagorje zelene. Nastavak će vas provesti između Strahinščice i Kuna Gore te uvesti u dolinu Sutle po kojoj se vozi sljedećih 60 kilometara. Po prijelazu u Republiku Sloveniju i svladavanju malog uspona između Kunšperka i Rožce moći ćete osim u biciklističkoj vožnji uživati u Dolenjskim i Žumberačkim pejzažima. U grubo trasa izgleda ovako: Sveta Nedelja – Podsused – Kraljev Vrh – Gornja Stubica – Poznanovec – Budinščina – Belec – Lobor – Stari i Novi Golubovec – Radoboj – Krapina – Hum na Sutli – Prišlin – Zagorska Sela – Bistrica ob Sotli – Brežice – Bregana – Sveta Nedelja.

Brevet je vremenski ograničen na 13 i pol sati, što znači da ćemo vas na cilju u Svetoj Nedelji čekati sve do 21:30. Osim uvijek obaveznih dijelova opreme kacige, reflektirajućeg prsluka i svjetala za one koje misle maraton završiti u (su)mraku neophodna je osobna iskaznica ili putovnica, jer će se dva puta prelaziti državna granica između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Vidimo se na startu!

 

Prijave

Startna pristojba iznosi 75 kuna. Po uspješnom završetku breveta može se naručiti komemorativna medalja (70 kuna). Prijaviti se možete do 1. svibnja u ponoć. U prijavi navedite vaše ime i prezime, adresu, godinu rođenja, e-mail adresu i broj mobitela koji ćete koristiti na brevetu. Prijavite se (ovdje) sibabic (at) gmail (dot) com.

 

Informacije

  • plan puta BRM 200 km Tudum brevet 2014
  • karta BRM km Tudum brevet 2014
  • na start breveta dođite oko pola sata prije starta kako bi riješili administrativne stvari: startnina, plan puta, karta i breveto karton, a svaki sudionik treba potpisati i Izjavu
  • ovdje možete naći gpx datoteke
Objavljeno u Novosti | Komentari isključeni za Najava BRM 200 km Tudum brevet 2014.

‘Rezultati’ BRM 300 km Sveta Nedelja

U subotu je na programu bio tradicionalni brevet od Svete Nedelje do Senja i natrag. Zahtjevna trasa s prilično penjanja bila je još zahtjevnija zbog vremenskih (ne)prilika, zbog čega je bilo i manje randonneura na startu. Breveto su uspješno završili:

1) Goran Zec 19:44
2) Ivan Rogić 19:44
3) Luka Pisac 19:38
4) Danijel Martinčić 18:17
5) Danijel Horvat 16:45
6) Alen Moše 15:18
7) Kornél Boros 14:20
8) Ares Buršić 12:32
9) Bojan Gunjević 11:06

Slijedeći breveto, BRM 200 km Tudum brevet 2014 je na rasporedu slijedeću subotu, 3. svibnja.

Objavljeno u Novosti | Komentari isključeni za ‘Rezultati’ BRM 300 km Sveta Nedelja

RANDONNEURS CROATIE II NA BRM FLECHE 2014

Premijerno su ove godine hrvatski randonneuri na Fleche brevetu nastupili i sa drugom ekipom. Ideja o nastupu rodila se prošle jeseni, a nakon propitkivanja i nuđenja nastupa ustrajnijim sudionicima hrvatskih breveta sastav se iskristalizirao u veljači. Lanjski brevet rookie Kornel Boroš i pisac ovog teksta su pokrenuli su akciju, a Tihomir Šaško, Tomislav Drvoderić i Nenad Ciglar su prihvatili poziv za sudjelovanje na maratonu.

Trasu je iz trećeg pokušaja posložio Kornel. Problem je nastao u trenutku kada su organizatori maratona, Randonneurs Slovenia, promijenili standardni običaj da maraton kreće u subotu ujutro, na petak navečer. Time su neki objekti, koji su trebali biti kontrolne točke,postali neupotrebljivi zbog njihova radnog vremena. Moj je zadatak bio ugovoriti kontrole i u tom sam više, manje uspio što se je vidjelo ili nije vidjelo prilikom prolaza. Najavljena ruta duga 517 km koju je trebalo izvesti za 24 sata glasila je zagrebačka Dubrava – Resnik – Ivanja Reka – Jalševec Nartski (KT1) – Rugvica –Lijeva Martinska Ves – Desna Martinska Ves – Sisak (KT2) – Galdovo – Topolovac – Čigoč (KT3) – Lonja – Jasenovac – Bročice – Novska – Nova Gradiška (KT4) – Brodski Varoš (KT5) – Novska (KT6) – Bročice – Jasenovac – Hrv. Dubica – Sunja – Mošćenica – Petrinja (KT7) – Glina – Vojnić – Belajske Poljice – Duga Resa (KT8) – Bosanci – Vinica – Zilje.

U Kornelovom dvorištu smo se skupili prerano. Dok smo ispili kave, dogovorili taktiku, izjeli puni lonac tjestenine s raznim umacima, složili bicikle, presvukli se … ostalo je do službenog početka maratona skoro sat vremena. Dosta je to bilo vremena za čekanje kada su svi bili zagrijani da što prije krenu u lov na kilometre.

Kroz prometnu Dubravu prošli smo glatko i vrlo brzo počeli napredovati u smjeru jugoistoka prateći tok Save. Prva kontrola u KONZUM-ovom dućanu u Jalševcu Nartskom imali smo već nakon 19 kilometara. Naime … , nismo mogli najaviti da ćemo putovati od Zagreba do Siska uza Savu bez kontrolne točke zato što je manje kilometara iz Dubrave do Siska preko Velike Gorice i Lekenika.

Nastavak vožnje kroz posavska sela po lijevoj i desnoj obali Save obilježili su lijepi krajolici u smiraj dana uz vedro nebo, čist zrak i blagi vjetaristočnih smjerova koji je malo po malo gubio na intenzitetu. Najzanimljiviji smo bili dječurliji u obje Martinske Vesi koja se družila na savskoj obali. Nekolicina njih nosilo je štapove s rolama i zakvačenim varalicama, ali ulovljenih štuka nije bilo za vidjeti.

Na sisačke, dijelom raskopane, ulice stigli smo kada je počela svijetliti ulična rasvjeta. Na CRODUX-ovoj benzinskoj postaji zaposlenici nisu znali za moj dogovor s nekim od njihovih poslovođa no potvrdili su nam homologacijske kartone bez puno krzmanja. Nakon brze okrjepe i oblačenja za noćnu vožnju utonuli smo u vedru noć, a mjesec koji još nije postigao svoju punoću svejedno je dodatno rasvjetljavao tamo gdje ulične rasvjete nije bilo.

Posavska sela Savom nizvodno od Siska često prolazim biciklom u nekim svojim đirevima i poznata su mi skoro sva mjesta gdje bi asfalt mogao biti poguban za gume cestovnih pila. Čak sam i najavljivao da nas iza Galdova čekaju loše dionice. Na našu radost u nastavku puta jako lošeg asfalta u Sisačko-moslavačkoj županiji nije bilo. Tek sljedećeg dana na dionici od Dubice do Sunje morali smo tražiti ravnu podlogu. Tog petka navečer smo vozili preko uredno poravnatih i zaglađenih oštećenja na cestama.

Kontrola u Čigoču je bila potrebna kako bi imali potvrdu da smo prošli tim smjerom jer je iz Siska do Novske najkraće se stiže preko Popovače i Kutine. U tim krajevima nema benzinskih postaja i razglašeno poznatih ugostiteljskih lokala no u većini sela postoje objekti seoskog turizma. „Tradicije Čigoč“ je jedna od njih, pa kako sam kod njih povremeni gost zamolio sam vlasnika da nam pomogne i ovjeri kartone. On nas je dočekao sa osmjehom, ovjerio nam prolaz i … počastio nas toplim napitcima. I’ll beback!

Slijedila je etapa dužine od skoro 90 kilometara. Do Jasenovca smo vozili sporije, a po izlasku na državnu cestu krenuli smo žešće. U dolini Save postajalo je sve hladnije, a kada smo se malo popeli u Novsku i okrenuli kroz ušorena šokačka sela put Okučana osjetili smo blago zatopljenje jer se zbog mirne noći bez vjetra stvorila temperaturna inverzija. Kornel i ja se nismo mogli dogovoriti čije je temperaturno očitanje točnije. Njegovo s iPhonea ili Garminovo s mog bicikla. Dva sata kasnije to neće više biti važno jer ćemo se sva petorica smrzavati bez točnog očitanja temperature.

Na prijedlog Nenada stali smo u Rajiću kako bi on popravio kravatu i svi skupa malo odmorili. Sjediti na hladnoj klupi ispred župne crkve nije baš bio neki gušt pa smo vrlo brzo nastavili dalje. U Okučanima je bilo vidljivo da su prometnom policajcu noćni vilenjaci na biciklima redovita pojava u smjeni k’o i vještice na metlama. Nisu manje bili iznenađeni ni dvoje dežurnih radnika na Ininoj benzinskoj u Novoj Gradišci. Niti njima poslovođe nisu prenijele dogovor o dolasku noćnih putnika kojima treba ovjera prolaza. Oko potpisa i udaranja žigova smo se brzo dogovorili no dok smo se tamo zadržavali imao sam dojam da su se bojali da ćemo im pokrasti slatkiše ili izvesti oružani prepad.

Prije odlaska u pravcu Slavonskog Broda na postaju je stigao auto s registarskim pločicama iz Srbije. Bilo je to prateće vozilo ekipe koja je prema Zilju krenula iz Šida, a s kojima je vozio naš Goran Zec. Trojac  bratstva i jedinstva sreli smo nakon malo više od deset kilometara vožnje pete etape. Bili su zakrabuljeni, ohlađeni … . Na kratko smo razmijenili koju riječ, pozdravili se i nastavili svatko u svom smjeru.

Sela su se redala i kada smo iz Sibinja zakrenuli prema Brodu i počeli blago ponirati prema Savi hladnoća nas je stala stezati. Pokazatelj temperature na mojoj čuki naočigled je tonuo ispod nule i zaustavio se na -2 °C.

Pred TIFON-ovu benzinsku stanicu u Brodskoj Varoši stigli smo s petnaest minuta bonusa u odnosu na planirani tempo. Priuštili smo si produženi odmor u caffe baru koji je bio rezerviran samo za nâs bicikliste. Dok smo boravili tamo stigla su dva autobusa s turistima no njima nisu služili pića. Osjećali smo se k’o begovi. Društvo nam je pravio Tomislav Penava, brodski biciklist i biciklistički aktivist, moj prijatelj i nekadašnji ljuti protivnik sa brdskih maratona u Istri. Ne viđamo se često, a niti biciklistički ultramaratonci svake noći ne lutaju slavonskobrodskim cestama.

Kada se je nebo na sjeveroistoku počelo svijetliti bilo nam je malo teško izaći na ledeni zrak i nastaviti natrag, put Novske. Nakon kilometar, dva krenuli smo voziti dosta brzo. Sada smo zbog malo duže pauze bili desetak minuta u minusu od planirane satnice napredovanja. Brzo napredovanje trajalo je do dvadeset i četvrtog kilometra kada smo usporili zbog fizioloških potreba no onda su se počeli izvlačiti sendviči iz torba premda je dogovor bio da će sljedeći obrok biti burek u Novoj Gradišci. Do pekare smo vozili sporo i nedisciplinirano.

Osnaženi toplim obrokom i nabrijani kofeinom iz cola i espressa do Novske smo jurili k’o da smo na trci. Usprkos tome, sat kroz kojeg vrijeme neumitno prolazi je pokazao da smo zaostatak od plana povećali za više od četrdeset minuta. Odmor, lizanja sladoleda i presvlačenja trajala su kratko kako bi čim prije zagrizli sljedeću etapu.

Desetak kilometara do Jasenovca prošli su brzo. Prema Dubici smo vozili u vjetar, a poslije skretanja za Sunju dočekao nas je prvi kratki uspon. Njega smo brzo preboljeli, ali rohavi asfalt do Sunje nismo. Vukli smo se polako, grupa se raspala, svatko je vozio za sebe. Sela kroz koja smo prolazili, uglavnom, su iseljena i pusta premda je dosta kuća obnovljeno nakon rata. Prošle subote je većina tih zidanica bez fasada, koje su preko tjedna zatvorene i prazne, bila otvoreno. Stigli su vikend posjetioci na uređenje okućnica. Zapazio sam da su samo dvoje vlasnika zelene površine po dvorištima i uz cestu obrađivale kosom. Svi ostali su zujali s motornim i elektromotornim kosilicama. Još jedan razlog zašto je hrvatska populacija sve punašnija.

Na kratkom odmoru u Sunji odlučeno je da se ne vozi puna kilometraža iz plana nego da se hvata, prema pravilima, dozvoljeni minus od 20 %. Cesta je u nastavku bila uredna. Od Sunje do Novog Pračnog, gdje se skreće za Mošćenicu i Petrinju, trebali smo se popeti na dva hupsera koji, inače, nisu zahtjevni, ali se preko njih s umornim nogama nije moglo samo tako preskočiti.

Radnici na Ininoj benzinskoj postaji u Petrinji također nisu ništa znali o ovjeri kartona i jedan se držao k’o da će završiti u Remetincu ako utisne žig. Nisam se brinuo zbog toga. Postoje i rezervni načini ovjere prolaza, ali ne volim da me prave budalom kad sam se već s više odgovornih u Ini dogovarao oko naših potreba. U centru Petrinje smo iz drugog pokušaja našli na piceriju sa stolovima na otvorenom. Do nas su se osvježavala dva dečka s cestovnim biciklima, a iz razgovora saznasmo da su triatlonci. Razmijenili smo iskustva. Oni su nakon trening vožnje išli doma na ručak, a mi nakon pizza put Gline.

Započeli smo osmu etapu premda smo znali da je nećemo završiti. Kao ni devetu. Sa 439 prijeđena kilometraza jedan dan vožnje koju smo zaključili na cesti između Gline i Gvozda, s jedne strane, slavimo. Više je razloga. K’o prvo, imamo plasman i završeni Fleche maraton. Nije to mala stvar. Drugo, tri člana ekipe nisu do ovoga maratona imali priliku voziti cijelu noć od zalaska sunca do svitanja i sa ovom vožnjom ušli u klub 400+. Treće, nitko osim mene do sada nije iskusio vožnju po noći na temperaturi ispod nule. Od temperature smrzavanja po noći veće je sranje, kiša. To će tek probati budu li nastavili voziti višednevne maratone. S druge strane možemo žaliti što nismo napravili malo bolji rezultat ili dovršili maraton. Uz malo discipline i ustrajnije vožnje s manje odmora zbir prijeđenih kilometara na kraju bi bio puno veći.

Iskazujemo veliku zahvalu vlasnicima turističkog objekta „Tradicije Čigoč“ i zaposlenima u noćnoj smjeni na BP TIFON Slavonski Brod na iskazanom gostoprimstvu i dobroj volji. Bez vas bi izvesti maraton bilo teže. Tomislave iz Broda, hvala ti na posudbi štrikane majice dugih rukava. Poslužila je svrsi makar je iz Lidl-a.

Siniša Babić

Objavljeno u Novosti | Komentari isključeni za RANDONNEURS CROATIE II NA BRM FLECHE 2014

Fleche Slovenija 2014 – Randonneurs Croatie

Jedini Fleche na ovim prostorima doživio je svoje treće izdanje koje se odigravalo 11. i 12.04.2014. Pogledom na startnu listu mogla se uočiti razlika u odnosu na prijašnje godine. Brojnost. Prijavljeno je trinaest ekipa iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Mađarske, Bosne I Hercegovine i Austrije. Randonneurs Croatie (Ares Buršić, Alen Moše, Darko Fojs, Bojan Gunjević i ja) je dobio svog klona pod nazivom Randonneurs Croatie II (Siniša Babić, Kornel Boros, Tihomir Šaško, Nenad Ciglar i Tomek Drvoderić). Peteročlane ekipe ove godine sadržavaju i pripadnike raznih nacionalnosti. Kombinacije su stvarno svakakve i zanimljive, a išle su tako daleko da je jedan potpuno mađarski tim zvučnog imena, postavio našeg Ivana Štefulja za svog kapetana.

U daljnjem tekstu opisat ću putošestviju tima Randonneurs Croatie. Prošle godine nismo bili te sreće da startamo u punom sastavu, krenuli smo bez jednog člana. Po tradiciji, ove godine događa se isto. S tom razlikom da sada gubimo kapetana Aresa,kojeg je shrvala visoka temperatura. Pouzdajemo se u to da svaki sudionik dobro poznaje jedan dio trase. A još više se pouzdajemo u Darkov GPS. Pred nama je put od šestotinjak kilometara, a trasa nas vodi kroz Hrvatsku i Sloveniju. Zadane kontrolne točke su nam Sv. Nedelja-Domžale-Goričan-Zlatar Bistrica-Karlovac-Josipdol-Vrbovsko-Vinica (Zilje).

Startamo ispred bivšeg Chelsea u 18.00. Iako je vani ugodno oko 15 stupnjeva, za noć najavljuju vrijednosti bliže nuli. Stoga na nogama nosimo gamaše, a jakne, duge rukavice i kape imamo u pripremi. Tu je još i hrana koju nosimo za prvih 125 km koliko nas dijeli do benzinske pumpe u Domžalama. Budući da mi vjera ne dopušta nošenje bilo kakve torbice na biciklu, imam popriličnu gužvu u džepovima. Krećemo prema Sloveniji i začas prolazimo Brežice, zatim dalje prema Krškom, pa dolinom Save prema Radeču i kroz brda u Domžale. Mrak nas je uhvatio već poslije Krškog, tako da je nažalost tu prestalo uživanje u krajoliku. Od sad pa nadalje vidno polje nam je koncentrirano na dio ceste koje obasjavaju naše lampe. U Domžalama ovjeravamo kartone i na brzinu krećemo dalje. Tu prvi put primjećujemo da nešto ne štima s Alenovim vidom. Naime,u predjelu oko Domžala trasa je dosta brdovita, ima znojenja. Znoj ulazi u oči i peče. Alen je pokušavao riješiti situaciju trljanjem, ali izgleda da se dogodila još veća irtacija oka. Tu još nismo tome pridavali neku pažnju. Alen je mogao normalno voziti, ali prema jutru situacija s vidom mu se pogoršavala. Pred nama je cijela noć i 195 kilometara do sljedeće kontrole –Goričana. Izmjenjuju se poznata mjesta, Trojane, Žalec, zaobilazimo Celje i držimo se bliže Pohorju. Zreče i Slovenske Konjice asociraju na Roglu koja srećom po nas, nije u planu puta. Zalihe vode su pri kraju, pa tražimo benzinsku s oznakom 0-24h. U Konjicama nemamo sreće, ali već u Slovenskoj Bistrici punimo bidone. Odabiremo smjer Ptuj. Temperatura je sve niža, iznosi 3 stupnja. Da bi se ugrijali upotrebljavamo sve dijelove odjeće koju smo ponijeli. Tu razmišljamo o našem drugom timu Randonneurs Croatie II, čija trasa ide do Slavonskog Broda.Uvjereni smo da je njima u ravnoj Slavoniji toplije nego nama u brdovitoj Sloveniji. Tek kasnije smo saznali da smo u krivu, jer dečki su tijekom noći iskusili -2. Osim osjećaja stalne žurbe, jurnjave i hladnoće, čari Fleche-a ne bi bile potpune bez problema sa snom. Svakog uhvati u različito vrijeme, pa ima materijala za vječnu dilemu. Kad ti se spava odeš na firung, vrtiš u polusnu, vrludaš lijevo –desno. Dobra strana toga je da te grupa vidi, može te upozoriti ako skrećeš, ali ako padneš, rušiš cijelu grupu. Drugi dio dileme je vožnja dvadesetak metara iza grupe. Ovim načinom se ne šteti grupi, ali se pojedinac dovodi u opasnost. Ako padne,riskira da ga grupa ne primijeti i odvrti dalje. Ne možemo se dogovoriti koji način je bolji. No i taj razgovor nas nekako održava budnima i usredotočenima. Prolazimo Ptuj, ulazimo ponovo u Hrvatsku. Razdanilo se. Na Čakovečkoj obilaznici dvaput gubimo Alena. Problemi s vidom postaju sve izraženiji .Na kontrolu u Goričanu se prijavaljujemo u 06.03h, nakon 322 km vožnje. Tu je nažalost jasno da Alen neće moći nastaviti, pa mu osiguravamo skrb i okrećemo na zapad. Kroz Varaždin, Novi Marof do Zlatar Bistrice gdje nam je sljedeća kontrola na 408. kilometru. Zadržavamo se vrlo kratko, sa zagorske strane zaobilazimo Sljeme prema Zaprešiću. Tu prvi puta dobivam osjećaj da ovo što radimo nije “čista uživancija” (TM Andrej Zaman) već težak fizički rad. Nekako nas je iscrpljenost načela, pa se obrušavamo na lokalni “Mlinar”. Blokejima klopoćemo po pločicama pekare i kupujemo hrane za desetoricu. Teta pekarica u čudu gleda kako sve te zalihe nestaju u našim želucima dok jedemo ispred izloga. Nastavljamo. Smjer Karlovac, stara karlovačka cesta. Dionica neizbježna na većini hrvatskih breveta. Kontrola u Karlovcu nas dočekuje na 509. kilometru. To je BP Tifon na kojoj ovjeravamo brevet karton i punimo bidone. Sljedeći cilj Josipdol. Tu postaje ponovo razgibano. Put do Josipdola traje cijelu vječnost. I strmije je nego inače, bar nam se tako sada čini. U Hotelu Josipdol ovjeravamo i krećemo prema Ogulinu, koji nam je putu do slijedeće kontrole u Vrbovskom. Moji dečki se drže sasvim OK. Već nekoliko godina Darko i ja smo supatnici na eventima ovakvog tipa, pa čavrljamo da bi zaboravili bol prilikom penjanja na Vrbovsko. Bojana se to nimalo ne tiče, uživa u brdima i vozi se kao da je ravno. Imam osjećaj da prijeđeni kilometri na njemu ne ostavljaju traga. Kontrola Vrbovsko je na 585. kilometru i još malo nas dijeli od magične brojke 600. Spuštamo se prema Bosiljevu i preko graničnog prijelaza Pribanjci opet ulazimo u Sloveniju. Cilj nam je naša zadnja kontrola Zilje na 613 kilometru gdje je i okupljalište svih timova koji su vozili. U Zilje dolazimo u 17.27h. Gotovo je! E ,nije gotovo. Organizator nas obavještava da imamo pravo još voziti do sljedećeg mjesta, slikati se mobitelom kraj table, priložiti sliku kao dokaz da smo napravili dodatne kilometre. Neke ekipe to već odrađuju. OK,ponovo vozimo. Brda. Vraćamo se do 18.00. Priznaju nam 620 kilometara. Dovoljno za prvo mjesto. Prijelazni pehar ponovo dobivamo u vlasništvo na godinu dana. Proglašenje i druženje organizirano je u okrepčevalnici “BIN”. Tu nas čeka stolac, topli obrok i ugodno randonersko društvo. Ne tražimo ništa više,to je naša nagrada. Do godine …

Roberto Setnik

 

 

Objavljeno u Novosti | Komentari isključeni za Fleche Slovenija 2014 – Randonneurs Croatie

Najava BRM 300 km Sveta Nedelja 2014.

U subotu 26. travnja na rasporedu je BRM 300 km Sveta Nedelja sa startom u 6:00 s glavnog Svetonedeljskog trga. Ukupnom dužinom od 319 km, trasa prolazi kroz Jastrebarsko, Karlovac, Duga Resu, Josipdol i Senj. Po dva puta ćemo se penjati na prijevoje Malu Kapelu i Vratnik i skupiti oko 3300 m visinaca. U povratku je za sve sudionike organizirana okrijepa u hotelu Josipdol (uključeno u stratninu). Breveto je vremenski ograničen na 20 sati, što znači da ćemo vas na cilju u Svetoj Nedelji čekati sve do nedjelje u 2:00. Kao i inače obavezni dio opreme su kaciga, reflektirajući prsluk i svjetla. Vidimo se na startu!

Prijave

Startnina iznosi 70 kuna. Po uspješnom završetku breveta može se naručiti komemorativna medalja (također 70 kuna). Prijaviti se možete do 24. travnja. U prijavi navedite vaše ime i prezime, adresu, godinu rođenja, email adresu i broj mobitela koji ćete koristiti na brevetu – prijavite se (ovdje) randonneurs.croatie (at) gmail (dot) com

Informacije

–          plan puta BRM 300 km Sveta Nedelja

–          karta BRM 300 km Sveta Nedelja

–          gpx datoteka BRM 300 km Sveta Nedelja

–          na start breveta u Svetu Nedelju dođite oko pola sata prije starta kako bi riješili administrativne stvari: startnina, plan puta, karta i breveto karton, a svaki sudionik treba potpisati i Izjavu

Objavljeno u Novosti | Komentari isključeni za Najava BRM 300 km Sveta Nedelja 2014.