Puno je bilo onih koji su se željeli iskušati na 300 km dugom brevetu koji je po prvi puta vodio iz Hrvatske u Federaciju Bosne i Hercegovine. Dosta njih željelo se voziti po suhom vrmenu no prošle subote to nije bilo izvedivo u potpunosti. Startna lista punila se sporo i na kraju se zaustavila na dvadeset i jednom prijavljenom randonneuru.
Zbog više sile iz Sv. Nedelje je, konačno, krenulo devetnaest vozača, od toga po jedan Slovenac i Austrijanac te sedamnaest hrvatskih sa adresama stanovanja razbacanih u pravcu sjever – jug. Od Čakovca do Zadra.
Vremenska prognoza za subotu se cijelog tjedna mijenjala i bilo je teško pripremiti se a da se pritom ostane koliko, toliko suh i da kada kiša stane, ne bude prevruće. Ispalo je na kraju brevetske balade da kiša nije bitno omela napredovanje. Padala je do pred dolazak u Petrinju i nakon toga svi su se do kraja, uglavnom, vozili po više, manje suhim cestama.
Visinski profil nije bio zahtjevan. Malo kratkih i strmih uspona između Petrinje i Kostajnice koje stanovnici Banije zovu Petrinjske strane. Kroz, inače, brdovitu Bosnu vozilo se po ravnici uz Unu, a tek nakon ulaska u posljednju trećinu valjalo se malo uspinjati preko Zrinske Gore, savladavati kratke uspone između Gline i Kupe te one po Vukomeričkim Goricama.
Velika je stvar što su svi sudionici završili maraton. Nekima je bila bitna značajka što su po prvi puta u životu prošli preko bosanske granice. Osim u dugoj vožnji biciklom moglo se uživati u dobrom društvu ostalih sudionika, razgledavanju lijepog okoliša, fotografiranju i ukusnoj hrani. Prva kontrola bila je smještena u Etno restoranu “Stara čivija” u Kozarskoj Dubici. Uz srdačan doček vlasnika i osoblja na jelovniku se puno toga nudilo no nije bilo vremena za dugo gurmansko guštiranje. Degustirani su bureci, pite i omač (široki rezanci kuhani sa svježim sirom i vrhnjem) uz neizostavnu bosansku kavu. Nekima je i točeno pivo leglo k’o doping. Dobro su vozili i dalje. Druga kontrolna točka bila je, također u BiH, u Novom Gradu u restoranu “Gradska plaža Ada“. Ovdje su randonnueri birali ćevape, riblji paprikaš i marinadu od riječne ribe. Od gladi, četrdesetak kilometara kasnije, kriteriji su se bitno promijenili. Seoski dućan u predgrađu Gline pretrpio navalu gladnih i žednih brevet maistera. U tom trenutku slani štapići i keksi u kombinaciji sa sokovima i Radlerom su postali vrhunski ideal za utaživanje gladi.
Neželjeni moment bio je neplanirani nailazak na dva, tri kilometra bijele ceste iza Žažine, koja je uslijed vlažnog vremena postala blatnjava. U Petrinji, nakon toga, nije bilo niti jedne usputne autopraonice kako bi malo isprali pijesak sa bicikala, a na benzinskoj postaji u Hrv. Kostajnici nije bilo ni crijeva za vodu. Preostalo nam je samo da podmažemo lance i sa prljavim biciklima nastavimo put. Uz dvije probušene zračnice, jedno poduže lutanje u kombinaciji sa padom zbog mokrog asfalta zaključilo je popis nezgoda na maratonu.
Novi, duži i atraktivniji breveti tek slijede. Ne propustite ih!
Siniša Babić
