BRM 200 km Zadvarje 2018 – Homologacije

Poznata je činjenica da se u kraškim krajevima pršuti najbolje suše za vedrog i hladnog vremena potpomognuti jakim sjeveroistočnim vjetrom u nas znanim kao bura.

Jučer su se na cesti od Zadvarja preko Šestanovca i Aržana do Imotskog po sunčanom vremenu, slanoj cesti, uz nanose izguranog snijega pokraj prometnice i na refulima bure sušili… randonneuri.

Održan je, naime, prvi brevet maraton ove sezone u organizaciji članova Randonnurs Croatie. Prvi, pa izrazito zahtjevan. Samo 203 km u dužinu no zato barem 3600 m vertikalnog uspona. Za dodatnu težinu pobrinule su se vremenske (ne)prilike. Prvo bura koja je puhala u prsa na usponu iz Šestanovca ka Cista Provo i dalje prema Aržanu. Kasnije je do Imotskog bilo ugodnije s vjetrom koji je puhao iskosa i gurao. No za vrijeme savladavanja uspona preko Sv. Mihovila i Biokova prema obali, oblaci su zastrli ono malo sunca, vjetar je okrenuo na jugoistočni te prenosio hladnoću s preostalog snijega. Zbog toga je osjećaj ugode postao je nezadovoljavajući.

Ideja ovog maratona bila je maknuti se sa sjeverozapada Hrvatske gdje se, uglavnom, odvija većina ovakvih cikloturističkih tura, otići voziti po nepoznatim ili manje poznatim dijelovima naše zemlje. Naum, što se toga tiče, je izvršen! Ostaje za budućnost puno ‘štofa’ satkanog od nepoznatih smjerova na cestama Hrvatske i susjednih država.

Usprkos teškim uvjetima na trasi svi sudionici su se ovako ili onako dočepali cilja u zadvarskoj gostionici SAN. Uz pizze, palačinke, pečenu teletinu i krumpir te koje pivo (nije bilo bezalkoholnog!) sve muke su brzo zaboravljene, a nakon analiziranja proživljenog krenule su rasprave o novim nastupima. Svi prijekori upućeni organizatoru zbog slaganja zahtjevne staze pretvorili su se u osmijehe koji su značili: – Uspjeli smo!

Autori fotografija koje su priložene su Ivan Ćirović, Dubravko Prohaska, Miroslav Pasarić i moja malenkost.

Siniša Babić